Dnevnik čuda Dude Alapače – Daniela Bakić

Dnevnik čuda Dude Alapače - Daniela Bakić

„Dnevnik čuda Dude Alapače“ je zbirka kratkih priča domaće kolumnistkinje Daniele Bakić koja već duže od deset godina piše za magazin Lepota i Zdravlje. Njena rubrika u tom magazinu je jedna od najčitanih kolumni u regionu.

„DNEVNIK ČUDA DUDE ALAPAČE“ – MOJ SINOPSIS KNJIGE

Duda Alapača je tipična žena sa Balkana. Kroz njene priče ćete pretresti sve uobičajene probleme sa kojima se današnje mlade majke i supruge suočavaju, ali i primetiti sve komične klišee koji su u našem društvu sveopšte prihvaćeni. Ona je džangrizava, empatična, osetljiva, opsesivno vezana za svoje dete, najgori suvozač i „najbolja“ drugarica… Ona je oličenje mnogih žena kod nas. Nekada će vas zamisliti, nekada ćete prepoznati samu sebe, nekada ćete prepoznati komšinicu, drugaricu… ali, ono što je sigurno -Duda vam je spremila jednu opuštajuću zbirku svojih ludosti uz koje ćete se siti nasmejati i zabaviti. Prava knjiga za uz popodnevnu kafu, pauzu na poslu, plažu, ali i sve one kratke momente u vašoj svakodnevnici.

MOJI UTISCI O KNJIZI „DNEVNIK DUDE ALAPAČE“

Zaista sam se baš slatko nasmejala na mnoge od priča iz ove knjige.

Međutim, ja lično ne pripadam tom nekom klišeu devojaka i žena sa ovih prostora. Je ne radim sve po „protokolu“, ne trudim se da sve bude uvek na svom mestu, imam gomilu hobija makar mi je nekad i prašina na policama, nisam udata iako živim sa momkom sa kojim sam dugo u vezi, nemam dece, a po najmanje nisam od žena koja će da gunđa čoveku koji je njen izabranik i saputnik. Dakle, ja se nikako ne uklapam u taj Dudin šablon, ali i pored toga prepoznala sam gomilu današnjih žena i devojaka, čak i mojih prijateljica koje se donekle uklapaju u taj profil i bilo mi je beskrajno zabavno. Ima tu i tamo preteranog karikiranja, ali sve u cilju dobre zabave i dobre komedije.

Ako ćemo baš da okrenemo na ozbiljno, nikada mi nisu bile jasne te žene koje žive po tim kalupima džangrizavih domaćica. Dobro, to što nisam još uvek majka, ograđujem se od toga da li bih i ja bila opsesivni zaštitnik svog deteta, ali kada su u pitanju današnji brakovi, to mi uopšte nije jasno. Zašto si se pobogu udala za čoveka čiji hobi (čitaj fudbal) prezireš iz dna duše??? Mene fudbal lično zanima samo do te mere da volim da pogledam dobru utakmicu reprezentacija, ali postoje neki drugi sportovi u čijim mečevima ili utakmicama zaista uživam zajedno sa mojim momkom (koji takođe ne prati fudbal). Ne nije tenis najviše u pitanju, više volim ekipne sportove da gledam i pratim. Moj momak ne gleda fudbal, moj otac ne gleda fudbal, moj deda nije gledao fudbal…Pa nisu baš svi muškarci zagrižene fudbal-manijaci. Ja bih bila veoma dosadna u društvu tračaravih domaćica, možda je i to…ko zna. A možda je moja porodica jednostavno „čudna“. ?

Zašto svaki opis muškarca mora da bude: pivo u ruci, gleda utakmicu dok ja rintam i prodao bi sopsveno dete za loptu ili dres. :O NE RAZUMEM!!!

Dobro, to nema konkretne veze sa knjigom, već sam to onako… dotakla neku malo ozbiljniju temu na koju me je ova šaljiva knjiga navela. Kritike su upućene takvim ženama kojih znam da ima mnogo nažalost, a nikako autorki ove knjige. ?

U svakom slučaju, meni čak ovakvoj, čudnoj i društveno „neuklopljivoj“ je knjiga bila super zabavna, a nekome ko će se možda u nekoj meri i poistovetiti sa Dudom ovo će biti apsolutno urnebesna čitalačka avantura.

OMILJENIH 5 PRIČA IZ ZBIRKE

  • „A jesam li ti lepo rekla“
  • „Ne daj me, mama“
  • „Ona u Prag, a ja ni preko Praga“
  • „Deset, devet, osam, sedam…“
  • „Malo o mirisima“

OMILJENI CITATI IZ KNJIGE DA VAM MALO ZAGOLICAJU MAŠTU

„Mi ćemo u Prag. Šest noćenja plus doček. Ali moraćemo avionom, znaš kako Bogdana od vožnje cepaju leđa.“

Moraćete avionom, mislim se. Ja sam obično nekada morala peške, morala autobusom, vozom. Avionom sam htela, možda i mogla, ali nikad baš morala…

Šta ti je život, mislila sam. Ona u Prag, a ja ni preko praga. Mislim, htela sam nove pločice, nije da nisam, i bilo je krajnje vreme da kupimo onaj šporet sa ravnom pločom, ali malo smo izabrali pogrešan tajming da bankrotiramo. A Deda Mraz ne daje na rate.“ – odlomak iz priče „Ona u Prag, ja ni preko praga“

>>Dragoljube, nemam ja ništa protiv da se deca druže, ali što je mnogo – mnogo je. Znaš li ti gde je Zlatibor, da se, daleko bilo, nešto desi, tri sata vožnje…<<, nabrajala je mama sve moguće i nemoguće opasnosti. >>Da je bliže – pa i nekako, ali – planina je to. Ima tu vukova, medveda, divljih svinja, krava, poskoka…<< Tata ju je onako kulerski pustio da ispriča šta je imala, a onda je samo izjavio kako „mala ima da ide“ i ustao od stola, što je značilo da je diskusija završena. >>I samo da znaš<<, dobacio je s kauča, >>krava je domaća ćivotinja, Milanka.<< – odlomak iz priče „Ne daj me, mama“

KORICE

Veselo, veselo i mnogo slatko!!! Svaka čast domaćim urednicima i dizajnerima na sjajnim koricama koje ovu knjigu čine savršeno zaokruženom. Ove korice predstavljaju ovu knjigu na pravi način da tačno znate šta možete da očekujete od nje i da je u pitanju ništa do odlična popodnevna zabava.

ZAKLJUČAK

Ovoj knjizi „Dnevnik čuda Dude Alapače“ sam dala ★★★★ (4 zvezdice) na Goodreads-u. Možda je bilo negde između tri i četiri, ali s obzirom da je domaća autorka, to kod mene prevagne na jaču ocenu UVEK kao podstrek da nastavi sa sjajnim radom! Posebno kada je u putanju ovako pozitivna literatura koja je svima nama u današnje vreme veoma potrebna. ?

Imala sam i ranije prilike da čitam nešto slično, jedne naše druge domaće kolumnistikinje koja je genijalna. Dakle, mojoj omiljenoj Gorici Nešović uvek dodeljujem čistu peticu, a Daniela je odmah za njom sa odličnih 4*. ?

Mislim da kada bi autorka malo više prizemila priče, da ne preteruje baš toliko sa karikiranjem, bila bi sjajna jer ima fantastičan smisao za humor. Mislim da je u pitanju samo prevelika želja autorke od koje se nekada, kako kažu, „izgori“.  Znaćete na šta mislim… ?

Sve u svemu, ako tražite štivo za odmor i razonodu koje ćete da čitate uz kaficu, na odmoru, u pauzama za ručak na poslu ili da se dobro opustite i najsmejete na plaži, onda je ova knjiga prava stvar za vas. Veoma brzo se čita, priče su izuzetno kratke (1 do maksimalno 4-5 strana svaka), tako da vam neće mnogo vremena oduzeti. Kratke priče kao kockice čokolade u slatkim pauzama ?

I ovoj knjizi sam dodelila stiker preporuke „štivo za plažu“. Pažljivo samo sa tim da vas ne oteraju sa plaže kao nepoželjnog gosta koji neobuzdanim smehom rasteruje ostale turiste ?

Uživajte!!!

Link ka knjizi na stranici izdavača LINK.

ZVANIČNI PODACI O KNJIZI:

Related posts

Profajler – Tamara Kučan

Beograđanke znaju – Branka Kovačević

Cvet – Elizabet Kraft i Šej Olsen

4 komentari

Tanja 29. jula 2016. - 14:31
Sjajan tekst, kao i uvek! Pitanjce za tebe, i sve koji žele da odgovore: Kada bi morala da uporediš ovu knjigu sa knjigom nekog stranog pisca, sa kojom bi je uporedila?
zemljaknjiga 29. jula 2016. - 14:41
Hvala Tanja moja! Uhhh, ovo je sjajno pitanje, ali nije lako. Moram da razmislim... ;)
jasam 15. juna 2017. - 21:58
Prvi put sam ovde neznam ni kako sam naletio za autora, Svidza mi se razmisljanje koje iznosite Nadam se na mom sljedecem putovanju da cu imati vasu knjigu pored sebe Zašto svaki opis muškarca mora da bude: pivo u ruci, gleda utakmicu dok ja rintam i prodao bi sopsveno dete za loptu ili dres. :O NE RAZUMEM!!! žena s Balkana Vi zene nikad to necete razumjeti Fudbal je nesto veliko za nas muskarce
Zemlja Knjiga 16. juna 2017. - 15:58
Razumem ja to, samo nije svim muškarcima, kao što nisu cipele i tašne svim ženama. To sam htela da kažem. Ne volim generalizovanje. U cilju karikiranja i parodije da, ali ni tu ne treba preterivati. U svakom slučaju, drago mi je da vam se dopao moj članak o Danijelinoj knjizi. :)
Add Comment