PR – Aleksandar Ilić

od lanavujicic
PR - Aleksandar Ilić

Taman sam pomislila kako je prosto neverovatno kako mi je ova godina počela da se do sada u ovih 17 knjiga koje sam pročitala od početka godine nije pojavila ni jedna knjiga koja mi se nije dopala…. i desi mi se “PR” autora Aleksandra Ilića. ?

Pokušaću da izvučem i ono što mi se dopalo, pa da baš ne preteram u osudama. Knjiga možda i nije tako loša, ima tu i nečeg što je sasvim ok, ali pripada pravcu i žanru u kom se po mom skromnom mišljenju traži „ono više“ što ovom romanu nažalost i definitivno nedostaje, a to ću na kraju reći šta bi trebalo biti.

MOJ SINOPSIS KNJIGE „PR“

Neimenovani lik, protagonista, radi u jednoj beogradskoj PR agenciji. Viđa se sa koleginicom već neko vreme, ali ona ima dečka… Dakle, u pitanju je ljubavni trougao.
Priča se zasniva na jednom kriznom periodu lika (protagoniste) koji preispituje svoja osećanja prema tog devojci, osuđuje društvo u kom se nalazi, poslodavca za kog radi, poslovni ambijent u kom se nalazi i sve ono što ga okružuje i nervira…

Hoće li konačno prestati da deli devojku sa drugim, hoće li rešiti probleme na poslu i okrenuti leđa društvu koje ga okružuje?

MOJ UTISAK O KNJIZI “PR”

Sa velikom euforijom sam počela da čitam ovu knjigu i zaista sam želela da mi se dopadne. Da odmah napomenem, zaista mrzim da kudim i osuđujem knjige, posebno kada su u pitanju domaći pisci jer volim da ih podržavam u njihovom radu, ali ja sam, pre svega sebi pa onda i svima vama, obećala da ću biti maksimalno nepristrasna i surovo iskrena ukoliko mi se nešto ne dopadne. Naravno sve ovo što ja mislim i pišem ne mora da odgovara svima vama, jer je ovo moj lični online čitalački dnevnik, pa je to donekle i normalno. Ukusi se veoma razlikuju. Ja ću navesti i obrazložiti sve ono što je meni lično zasmetalo u ovom romanu, a mnogo bih volela da čujem i vaše mišljenje o njemu. Posebno kada su ovako za mene sporni i kontraverzni romani u pitanju diskusije mogu da budu veoma vatrene i zanimljive ?

Daaaakle…

KORICE!!! AH TE KORICE!!!

Šta???!!!! NE!

Kao prvo ova knjiga je sve samo ne ljubavni roman. Na koricama bi trebalo da stoji ne 18+, već 21+. OPET je Laguna “TO” uradila da pojma nemaš šta kupuješ. Na koricama lepo stoji “ljubavni roman”!!! Ljuuudi moji, pa po koricama i sinopsisu sam ladno ovu knjigu da kupim na poklon nekome kome ovako nešto sigurno nikada ne bih ni pomislila da kupim, recimo roditelju ili još bolje zamislite da neki zet kupi tašti roman na kom lepo piše “ljubavni roman”.

Uffff ? hahahaha Tog ni Dunav ne bi oprao posle. Ovo je definitivno upozorenje da se nikada ne oslanjate na korice i sinopsis onih koji nisu ni zavirili u knjigu, a kamoli je pročitali. C C C… Da se razumemo, nema baš svako tablet ili mobilni telefon pri sebi u knjižari i ne koristi svako blagodeti GoodReads-a, a vrlo često se na preporuke samih prodavaca i radnika u knjižarama ne možemo u potpunosti osloniti.

Dakle, eto odmah sam dotakla i pitanje famoznih korica koje su po mom skromnom mišljenju potpuni promašaj. Štampane magistrale koje simbolišu internet i digitalizaciju društva su sasvim na mestu, ali sve od teksta i sinopsisa na knjizi je potpuna suprotnost od onoga šta se u knjizi nalazi. Neverovatno!!! Recimo da pretpostavimo da im je to možda bila i bila namera, otkud znam… Kao da je neko rekao: sve ono što nema veze sa knjigom, e baš to stavi na korice.
Ovde prvenstveno ide ogromna zamerka dizajnerima korica i onima koji su rešili da se na ovaj način poigraju sa čitaocima.

EROTIKA – PRIHVATLJIVO ILI NEPRIHVATLJIVO

Nemam ništa protiv erotike, čak i ovih (da ih tako nazovemo) porno knjiga, ali onda napiši šta je u pitanju, pa da zna ko da je kupuje, a ko ne.

Ljubavni roman????

ŠOK!

Da se razumemo, vi znate na osnovu toga šta sam sve čitala do sada da apsolutno nisam osetljiva na eksplicitnost u romanima i erotiku jer i sama povremeno čitam takve romane, ali je ova knjiga pisana veoma vulgarnim jezikom za moj lični ukus koji bi i najneosetljivijima zasmetao. Ja razumem potrebu da neko predstavi stvari baš onakve sirove kakve jesu, na granici trash-a kako se to popularno kaže i ponekad se ta ogoljenost smatra velikom umetnošću, ali moje je mišljenje da se ipak vodi računa o odabiru reči. Postoje pisci koji imaju ovakav stil pisanja, ali ja ipak volim meru u svemu. To je za mene ipak ono što izdvaja pravu književnost od svega onoga što ona nije. Nije to lažni moral već samo lepota i sposobnost izražavanja.

Mnogi smatraju da su romani koje žene danas čitaju tipa “pedeset nijansi” i sl. najveće smeće koje postoji na policama knjižara.  Ne osporavam naravno da je to posebna priča i da to nikako ne spada u književnost ni u kom smislu, međutim meni neka s svim druga stvar jako smeta. Verovatno bi upravo u tim osudama takvih chick-lit romana bili najglasniji upravo oni koji bi nahvalili ovakve romane poput ovog Ilićevog romana. Takva licemernost meni obično jako smeta. Nešto ovakvo nazovi “cool” i “urbano” je ok i to umetnost, pod izgovorom “ti si prost, neobazovan i nedovoljno urban pa naravno da ne razumeš”, a oni ženski erotski romani ili chick-liti su smeće. Lično ja takve stavove uopšte ne razumem i ovo o čemu sad pričam nema veze sa samim romanom o kom pričam, već se radi o nerazumevanju književnosti i umetnosti uopšte. To se opravdava iznošenjem nekih potpuno radikalnih stavova u umetnosti, a brani se najčešće potpuno neargumentovanim razlozima. Ja ću biti dovoljno bezobrazna sada i reći da ako posmatramo sa književne strane i u smislu nekih pravih književnih merila ja bih i tu chick-lit i žensku erotiku koju većina nas čita i ovaj roman PR stavila u jednu te istu korpu i rekla ovako: „Možda su ovo različiti pogledi na svet, možda je ovo namenjeno potpuno drugačijim slojevima čitalaca i društva, ali književnu vrednost imaju istu – nemaju je“. Nadam se da će me većina razumeti šta sam htela ovim da kažem. Dakle, neko pametan je jednom prilikom rekao da je u današnje vreme prava umetnost dobila pomalo iskrvljenu sliku i pod visoku umetnost podmećemo sve i svašta, tako da više uopšte ne možemo da prepoznamo dobro od lošeg i izgubili smo sva merila. Složiću se sa tim.

Kao drugo, ne znam da li je to što je predstavljeno u knjizi podsmeh pisca i kritika savremenog iskrivljenog društva ili šta… to nisam do kraja uspela da odgonetnem jer sam pokušavala da sagledam priču iz različitih što otvorenijih uglova, ali da sam ja Beogradjanka za mene bi ova slika „normalanog i uobičajenog“ Beograda bila uvreda osim ako nije u cilju ismevanja i karikiranja. Jedino tako bi ovaj roman mogao da opravda sebe, mada čak ni onda. Ne kažem da to možda nije slika jednog dela Beograda, ali…(za one koji su čitali mislim da scene okupljanja društva, vožnje taxijem, pijana i drogirana brljanja itd…)
Ovo bih rekla da je neka mešavina Bukovskog, Kajl Smit-a, Erlend Lu-a i Haruki Murakamija… ali sve ono najgore pokupljeno od svakog od njih ili bar ono što je meni lično kod tih pisaca najviše zasmetalo… Bukovski jeste imao neke za mene lično blistave momente, ali generalno nisam neki ljubitelj njegovog stila.
Pretpostavljam da bi ovo mogao da bude i alter-ego samog pisca uzimajući u obzir da pisac nije spomenuo ime svog protagoniste i da mu je ovo prvi samostalan roman. Kažu da pisac u svom prvom romanu teško da može da zaobiđe to da deo sebe neminovno utkava u svoju prvu knjigu. To već samo pretpostavljam, ali može da bude samo logična pretpostavka na osnovu onoga što možemo u ovom romanu da pročitamo.

ONO ŠTO MI SE DOPALO

Hajmo sad na ono pozitivno o knjizi. Ono zbog čega sam knjizi ja dala 2* (zvezdicu više) su neki veoma zanimljivi momenti vezani za IT, Deep Web, web marketing i PR…mada i za to je čitaocima potrebno poprilično IT predznanje da bi išta shvatili, tako da nekome ko je potpuni duduk to neće ništa značiti, možda će čak i zasmetati. Meni je kao informatičaru bilo zanimljivo naravno, jer sam mogla da ga propratim.

Dakle, meni lično, kao IT-jevcu koji nažalost do sada nije još imao pre svega vremena pa ni prilike da se pozabavi Deep Web-om, je svakako bilo zanimljivo da saznam neke zanimljive detalje vezano za to i za neke marketinške strategije kojima se PR agencije danas u Srbiji služe. Moram ipak da dam malo obrazloženje za ovo što sam prethodno rekla, pošto vrlo često neki zlonamerni ljudi koji čitaju ove moje postove, čitaju ih veoma površno. P omiriću se sa tim da zlurade jezike ipak teško da možeš da ućutkaš… Ali evo da vam malo razjasnim neke stvari…

Deep Web
Deep Web

Ako sam rekla da se nisam bavila Deep Web-om kao informatičar, to ne znači da za njega nisam čula. To kao prvo, a kao drugo, a ako ne kopaš po Deep Web-u to ne znači da nisi IT stručnjak u nekim drugim IT oblastima za koje si se opredelio. IT svet je ogroman, a dan traje samo 24 časa i niko od nas IT-jevaca ne zna onoliko dovoljno koliko bi svako od nas želeo da zna. To je sve ću na tu temu reći, pa onaj ko razume – shvatiće.

Napravila sam jednu digresiju zbog nekih objašnjenja koja sam morala i želela da dam, a sad da se vratimo romanu.

Dakle, osim prethodno navedenog cenim to što je pisac primetio i ismejao neke segmente našeg društva što je bilo na momente veoma zanimljivo, pa i komično. Evo recimo jednog primera koji sam upamtila: način na koji današnje mlade mame razgovaraju o svom detetu u množini. Eto taj momenat sam obeležila u knjizi kao genijalno zapažanje pisca, a koji i mene vrlo često u mojoj svakodnevnici nasmeje. Ima dakle nekoliko sličnih momenata u knjizi što je super, ali to ipak nije bilo dovoljno da se meni ovaj roman dopadne.

ZAKLJUČAK

Sve u svemu, za mene lično je ovo ipak jedna potpuno trivijalna priča sa momentima prepričavanja svakodnevnice bez velike poente… Neko voli takve pomalo besmislene romane, ja ne. Obično nekako mogu da prepoznam takve knjige kada ih kupujem, ali ovde sam se definitivno prešla.

Na kraju krajeva, nije da baš u potpunosti ne razumem ovakav stil pisanja i ne razumem pokušaj ovog pisca. Nije da ih čak i ne volim u potpunosti, ali bi trebalo pisanje ovakvih romana da bude sa nekim veoma dobro osmišljenim ciljem, nekom mnogo jačom poentom i porukom nego što je to u ovom slučaju. Upravo iz tih razloga se ovakvi romani ili izdvoje ili ne u književnom smislu i po kvalitetu. Moje mišljenje je da neki pisac ovakvih romana mora da bude mnogo bolji, ako želi da u tome bude uspešan.

Daću primer i dokaz toga da sam razumela, ali i neke argumente za ovo što sam prethodno rekla. Jedan od takvih sličnih pisaca koje ću ja izdvojiti, a koja je u tome ipak veoma uspela je svakako Fransoaz Sagan. Njeni romani su ostavili veliki uticaj kako na svetsku književnost tako i na mene lično. O njenim romanima ću nadam se tek imati prilike da pričam. Ko je čitao njene knjige znaće o čemu pričam.
Sve u svemu, kome se dopadaju neke tako trivijalne priče, a da nije osetljiv na hard porn u romanima, možda bi mu se ovo i dopalo. Vidim da tu ima dosta njih kojima se ovaj roman dopao, ali i onih kojima nije, pa što se kaže: ko voli – neka izvoli. Neka na kraju bude da je ovo bio prvenstveno moj lični kiks u odabiru knjige za mene! ?

Link za knjizi na stranici izdavačke kuća Laguna – LINK

ZVANIČNI PODACI O KNJIZI:

PR Korice knjige PR
Aleksandar Ilić
Drama / Ljubavni / Domaći autori / E-knjige / Erotski / Edicija Meridijan
Laguna
12. septembar 2014.
Mek povez
216

Roman o ljubavnom trouglu koji istražuje granice ljubavi i beskonačnost interneta.

Provokativni roman novog, svežeg i autentičnog glasa savremene srpske književnosti.Na mestu gde daunloud postaje piraterija, ljubav prevara a istina – PR, dvoje ljudi traga za izlazom iz ljubavnog trougla. U tom traganju razrešavaju se njihove ljudske i poslovne sudbine a skrivena, zabranjena i potisnuta osećanja iz emocionalnog podzemlja izlaze na čistinu.

Radnja romana jednim delom odvija se u elitnoj beogradskoj PR agenciji a drugim na internetu: od običnog flertovanja i razmene sličnih zadovoljstava na Facebooku ili Twitteru do najmisterioznijih prostranstava Deep Weba, gde je moguće iznajmiti Rent-A-Hacker usluge ili naručiti nečije ubistvo.

Vešto vođenom radnjom i uzbudljivim obrtima, „PR“ na duhovit i beskompromisan način daje sliku savremenog sveta, proširenog internetom i novim navikama koje je doneo 21. vek. „PR“ dolazi iz sadašnjosti a svojom univerzalnošću govori nam da su i internet i ljubav – nezaobilazni.

„Osim što vas lako natera da instalirate sve aplikacije koje u knjizi pominje i da se upitate odakle su vam to poznati svi ovi ljudi, Ilić objašnjava, bez pardona, šta se krije iza slike stvarnosti koju kreira domaća PR scena. Njegova priča ogolila je bombastične nazive funkcija, iskrivljeni rečnik, isfabrikovane menadžere, lažni moral i nametnutu potrebu da svi izgledamo isto i ponašamo se isto. Kada pročitate ‘PR’ pročitali ste nas sve.“ Tanja Tatomirović – @lavche73, komunikolog, PR Lead za zemlje Balkana u kompaniji Microsoft

Možda će vas zanimati

3 komentari

Branislava 21. aprila 2016. - 08:30

„… svez glas savremene srpske knjizevnosti.“ Ccccc… Hvala, sjajno zapazanje.

Reply
zemljaknjiga 21. aprila 2016. - 22:07

Ahhh da 🙁
Nažalost je tako 🙁

Reply
draga Saveta 21. aprila 2016. - 20:01

Zato i ne radis u izdastvu.
Ne razlikujes kic od sunda, citas trivijalnu knjizevnost. Sve ovo , na tvom blogu , odaje da si dokona domacica kojaprizeljkuje 21+ da joj se desi. ^^ Priznaj !

Reply

Ostavi komentar

-
00:00
00:00
Update Required Flash plugin
-
00:00
00:00